Ugradnja dentalnih implantata ima velik značaj u suvremenoj stomatologiji te se smatra gotovo rutinskim zahvatom pri rješavanju potpune ili djelomične bezubosti.
Bezubo područje gornje ili donje čeljusti u koje planiramo ugraditi jedan ili više implantata mora zadovoljavati određene kriterije, neki od njih su visina i širina koštanog grebena koji moraju biti povoljni.
Kada govorimo o donjoj čeljusti anatomija samog grebena ali i okolnih struktura, u većini slučajeva ne predstavlja problem pri ugradnji implantata, ali to često nije slučaj i s gornjom čeljusti.
Naime, nakon gubitka zuba (bilo da se radi o gornjoj ili donjoj čeljusti) koštani greben podliježe resorpciji, odnosno razgradnji kosti, što za posljedicu ima smanjenu visinu i širinu grebena.
Upravo to smanjenje visine kosti u gornjoj čeljusti dovodi do bliskog odnosa, od svega par milimetara, između ruba grebena i dna sinusa gornje čeljusti.
Iz tog razloga nemoguće bi bilo ugraditi implantat u to područje, no veliki napredak u rješavanju tog problema predstavlja upravo kirurška metoda sinus lift.
Sinus lift kirurška je metoda kojom odižemo dno sinusa gornje čeljusti (maksilarnog sinusa) čime stvaramo prostor koji ispunjavamo koštanim materijalom, u svrhu postizanja potrebne visine koštanog grebena.
Dakle, možemo reći da je sinus lift priprema za ugradnju implantata.
Hoće li se ugradnja implantat raditi odmah po završetku sinus lifta ili nakon određenog vremena (4 do 6 mjeseci) ovisi o više faktora koje kirurg uzima u obzir i donosi konačnu odluku.
Autor: dr. med. dent. Ivan Kustec